dr. Tomislav Domazet-Lošo, evolucijski genetičar: Ateizam je u sukobu sa znanošću
Kategorija:
Intervju mjeseca


“Mislim da se prava narav odnosa znanosti i vjere može osvijestiti tek kada osoba ima i izvorno iskustvo znanstvenog otkrića i iskustvo osobnog susreta s Bogom. Mislim da je tek tada sasvim jasno da su te dvije stvarnosti u punom suglasju, s tim da je susret s Bogom u svakom smislu nadređen bilo kakvom znanstvenom iskustvu. Zapravo ja bih postavio tezu da je ateizam u sukobu sa znanošću. To se dobro vidi iz ovog primjera”  dr. Tomislav Domazet-Lošo 

Odlučili smo u našem prvom intervjuu razgovarati sa svjetski poznatim znanstvenikom, evolucijskim genetičarom dr. Tomislavom Davorom Lošom. Svojim radom molekularni genetičar, dr. Tomislav Domazet-Lošo, dobitnik brojnih nagrada i priznanja, već par godina plijeni interes medija i znanstvene zajednice. Nakon otkrića Teorije genomske filostratigrafije (2007.), objavljene u uglednom znanstvenom časopisu Trends in Genetics, 2008. godine je odjeknula vijest o otkriću da su genetske bolesti kod čovjeka pradavno evolucijsko nasljeđe. Naime, dr. Domazet-Lošo i prof. Diethard Tautz pokazali su da većinu organizma na zemlji najvjerojatnije pogađaju slične genetske bolesti. Rad je objavljen u časopisu Molecular Biology and Evolution i popraćen u prestižnom časopisu New Scientist, a kao izuzetno zanimljiv predstavljen je i u časopisuThe Economist. Dr. Domazet-Lošo razvio je 2010. godine i novu mjeru u evolucijskoj genetici koju je nazvao index starosti transkriptoma. Koristeći ovu svoju inovativnu metodu pokazao je da se u embriogenezi zrcali cjelokupna evolucijska povijest i tako završio na naslovnici Naturea, vodećeg znanstvenog časopisa u svijetu.

 

Popriličnu buru u znanstvenom svijetu podigli ste istraživanjem kroz koje ste utvrdili da osim kopiranja, u evoluciji važnu ulogu ima i spontano stvaranje novih gena. Kako bi vi sada studentima ili pak populaciji koja ne shvaća posve terminologiju vaše znanosti pojasnili u čemu je iznimnost ovog istraživanja?

Moram prvo naglasiti da su ovom otkriću osim mojeg znanstvenog rada doprinijela i istraživanja drugih istraživačkih grupa u svijetu. Na jednostavan način mogli bi reći da vatra stvaranja koja je postojala kada su nastajali prvi geni prije otprilike 3.8 milijarde godina nikada nije ugasla. I danas u genomima živih organizama nastaju novi geni iz dijelova DNA koji prije nisu kodirali za gene. To zapravo govori da su u genetičkom smislu organizmi jako varijabilni i spremni odgovoriti izazovima promjena u okolišu u svakom trenutku. Na neki način možemo reći da je živi svijet nepredvidiv.

Vi i  prof. Tautz došli ste do otkrića da većinu organizma na  Zemlji pogađaju slične genetske bolesti, kao da su genetske bolesti kod čovjeka pradavno evolucijsko iskustvo. Radi čega je ovo otkriće uistinu iznimno? Laički rečeno, od tumora su umirali i stari Sumerani ili?

Da, genetske bolesti su pradavno evolucijsko naslijeđe, koje je staro u nekim slučajevim kao i prva stanica. To govori da biti živ ne znači i biti savršen. Zapravo organizmi kao individue nisu savršeni ali kao što vidimo život se održao jako jako dugo usprkos tim uvjetno rečeno nedostacima. Snaga života je u populacijama odnosno zajednicama koje preživljavaju usprkos genetičkom opterećenju idividua. To na neki način izgleda kao paradoks ali evolucijske sile upravo to omogućuju, da kao pojedici budemo ranjivi, ali kao zajednica jako robustni. Ti rezultati znače i da su eugeničke ideologije isprazne jer ako evolucija kroz prirodnu selekciju nije uspjela maknuti drevnu osjetljivost na genetičke bolesti onda neće moći ni eugeničke ispraznosti koje nažalost iznova izranjaju.

 

Mnogi drže bakterije kao nešto loše i opasno. Je li to baš tako i kakvu ulogu bakterije imaju na ljudsko tijelo?

Bakterije su prvi organizmi na zemlji. One su pripremile ekosistem za naše postojanje. One su bile i prva hrana životinjama i dale su nam kisik kojeg udišemo. One su neizostavni pratioci i pomoćnici složenih organizama. Čovjek ima oko dva kilograma bakterija na sebi i u sebi. Smatraju se zasebnim čovjekovim organom. Ako poremetimo taj složeni ekosustav koji je na našim površinama onda smo u problemima. Naravno postoje i patogene bakterije, ali često upravo poremećaj uobičajenih bakterijskih zajednica na nama otvara prostor onim patogenima. Kao i u svemu u prirodi važna je ravnoteža.

 

Neki sveučilišni profesori se i danas ne libe studentima govoriti kako su znanost i vjera nepomirljivi. Iako je papa Ivan Pavao II napisao divno djelo Fides et ratio, iako je Benedikt pisao djela o evoluciji, sam je bio znanstvenik  i govorio znanstvenim jezikom, iako imamo mnoge profesore znanstvenike praktične vjernike, zašto neki profesori osjećaju toliki otpor prema vjeri?

Pa vjerojatno je više uzroka, i vjerojatno postoje razlike u motivima od slučaja do slučaja. Ono što bih ipak izdvojio je da iako se mnogi ljudi bave znanošću, nemaju svi iskustvo znanstvenog otkrića niti imaju svi ljubav prema znanosti, pa je pitanje koliko su uopće vjerodostojni govoriti o znanosti u smislu postavke da se znanost i vjera suprotstavljaju.  Mislim da se prava narav odnosa znanosti i vjere može osvijestiti tek kada osoba ima i izvorno iskustvo znanstvenog otkrića i iskustvo osobnog susreta s Bogom. Mislim da je tek tada sasvim jasno da su te dvije stvarnosti u punom suglasju, s tim da je susret s Bogom u svakom smislu nadređen bilo kakvom znanstvenom iskustvu. Zapravo ja bih postavio tezu da je ateizam u sukobu sa znanošću. To se dobro vidi iz ovog primjera. Začetnik genetike je Gregor Mendel, katolički svećenik koji je otkrio mehanizme nasljeđivanja kroz svoje pokuse križanja graška, koje je provodio u samostanu. Tu istu genetiku je punih 40 godina sustavno zatitrao ateizam komunističkog predznaka preko lika i djela pseudoznanstvenika Trofima Lisenka koji je vladao znanstvenim krugovima Sovjetskog saveza. Zanimljivo da se o tome danas puno ne govori.

 

Skriva li se tu negdje potreba da pokušaju pružiti konačni odgovor na beskonačno?

Mislim da su tu često prizemniji razlozi u pitanju, ali vjerojatno ponekad i potreba da se u znanosti pokuša naći zamjena za vjersko iskustvo, za kojim čovjek svjesno ili podsvjesno uvijek teži.

 

Katolička teologija govori kako vjera odgovara na pitanje zašto, a znanost kako – dakle, ne bi trebalo biti sukoba na toj relaciji?

Ma sukoba nema. Ne zaboravimo da ni znanost ne egzistira van čovjeka. Materijalna stvarnost može egzistirati van čovjeka i bez njega, ali znanost je čovjekov produkt, pa je savršena ili nesavršena koliko i on sam, dakle znanost je u svojoj naravi subjektivna jer dolazi od čovjeka.

 

Tomislave, vi ste izniman mladi znanstvenik. Koji vam je cilj u životu?

Znanstvenik nikad nije dovršen kao ni znanost. Znanstvenici su na doživotnom hodočašću, kao i vjernici.

 

Neki tvrde kako vjeruju u Isusa, ali ne i u Crkvu. Mi znamo da je Crkva zajednica ljudi, ljudi jesu grešni, no Crkva je i ona zajednica koju je Krist eksplicite osnovao, želio. Čudno ispada… da vjerujemo u Isusa, ali ne vjerujemo Isusu?

Takve teze samo ukazuju da mnogi nisu doživjeli osobni susret s Isusom, ili jednostavno rečeno nisu još na putu obraćenja. Odvajati Isusa od Crkve znači ne vidjeti Isusa. Upravo se tu vidi koristimo li zdravu logiku i jesmo li išta pročitali i doživjeli u vjerskom smislu. Ljudi danas misle da imaju mišljenje i da je njihovo, a zapravo je programirana opsjena koja nema veze s logikom i zdravom pameću. Danas je mnogima težak bilo kakav mentalni napor, pa pristaju uz bilo kakve nelogičnosti samo da bi sakrili misaonu tromost i lijenost. S druge strane očito se malo moli pa nastaju svakakva zastranjenja.

 

Ljudi danas žive iznimno brzim tempom, mnogo se radi, koliko je važno pronaći vrijeme za sebe? Možemo li se u potpunosti dati drugima ukoliko nismo sebe pripremili na “izgaranje”?

Ovo vrijeme izgara ljude zbog svoje brzine, koja najvjerojatnije nije potrebna da bi ovo vrijeme postojalo. To je bolest koja melje. Mislim da je ovakav ritam nametnut i nije prirodna zadatost koju bi trebali slijediti. Nametnut je da se ne bi razmišljalo i da se u konačnici izgubi sloboda. Onaj koji je u tišini čuje sebe ali čuje i svoju savjest, odnosno Boga.

 

Vjernici su osobe s čvrstim nogama na Zemlji, ali pogledom usmjerenim ka Nebu. Komentar?

Upravo tako vjera i razum je osnova na kojima bi trebalo počivati naše putovanje ovim zemaljskim životom.

 

Što vama znači obitelj?

Obitelj je prostor gdje se čovjek biološki i duhovno ostvaruje i sazrijeva. Obitelj je prostor slobode i poveznica prema vječnome. Obitelj je naše pravo mjesto gdje smo bili od evolucijskog iskona, i koju je sam Bog posvetio. Obitelj se danas žestoko napada jer je zadnja linija obrane naše slobode. Sreća je da je brani Bog, ali i sama biologija.

 

Omiljena knjiga, štivo?

Mnogo se danas piše, ali što je napisano? Sve mi se više čini da se u posvemašnjoj inflaciji teksta treba se držati onog pouzdanog, a to je Sveto Pismo.

razgovor vodio: Marin Miletić

 

 

 

Skip to content