Alen Fućak: U eksperimentu direktne demokracije

Katolički skaut, jedan od prvih članova Armade, hrvatski branitelj, dugogodišnji direktor radio postoje i – nezavisni kandidat za EU parlament. Kako sve nabrojeno staviti u jednu osobu? Pročitajte intervju s Alenom Fućkom

Alene vi ste jedan od nezavisnih kandidata na izborima za Europski parlament, dosada se niste bavili politikom, što vas je ponukalo da ste se odlučili kandidirati?

Kroz razgovore  sa brojnim prijateljima i poznanicima iščitao sam da je velika većina njih nezadovoljna ponuđenim političkim opcijama te da uopće nemaju namjeru izaći na ove izbore. Mislim da je tragično da stanovništvo drži kako izborima ionako ne mogu ništa promijeniti i stoga apstinira na izborima, a to se odnosi i na izbore za EU parlament. Moja kandidatura pokušaj je da se dobiju informacije koje će nam pokazati je li moguće ljude bez ikakvih financijskih sredstava motivirati da se aktivnije uključe u političke procese, odnosno pokazat će koliko se ljudi može zainteresirati za uvođenje nekih oblika direktne demokracije.

Slogan kampanje vam je “Fućka (mi se) za Europu (ako ne utječem na odluke koje se tamo donose)” što njime želite reći?

“Fućka (mi se) za Europu (ako ne utječem na odluke koje se tamo donose)” je igra riječi koja povezuje moje prezime (Fućak) i frazem kojim označavamo da nas nije briga za nekoga ili nešto dok je u zagradi objašnjenje zašto je tome tako. Mislim da je to stav većine hrvatskih građana. Ljudi ne žele uložiti čak ni minimum napora i glasati na izborima za koje misle da su nevažni. Osjeća se jedna zamorenost građana politikom na koju nemaju utjecaja.

Zašto mislite da ćete kao poprilični anonimac, bez podrške najvećih političkih stranaka i medija uspjeti motivirati građane da najprije izađu na izbore, a onda još i da vama daju svoj glas?

Dakle, moja kandidatura je neka vrst eksperimenta rezultati kojega mogu poslužiti u daljnjim promišljanjima o mogućnostima uvođenja nekih oblika direktne ili izravne demokracije. Kampanja nema samo jedan jedini cilj tj. moj ulazak u EU parlament već je primaran cilj ustanoviti može li se bez, kako kažete, podrške najvećih stranaka i medija i sa predviđenim proračunom od 100 kuna motivirati određeni broj građana na participaciju u političkim procesima. Ako ovaj projekt pokaže da je to moguće nadam se da će to biti poticaj i drugim tzv. običnim građanima da se aktivnije uključe u političke procese. Internet danas pruža nevjerojatne mogućnosti prenošenja informacija i uz dobar program vjerujem da je moguće zainteresirati širu javnost. Naime, u slučaju da osvojim dovoljan broj glasova za ulazak u EU parlament tamo neću glasati na osnovu vlastitih promišljanja već na osnovu većine glasova svih zainteresiranih građana; Na našoj web stranici bit će dostupni svi materijali koje su uobičajeno dostupni EU parlamentarcima, a svaki građan RH koji bude voljan dostaviti svoje osobne podatke moći će na našoj web stranici raspravljati o određenim pitanjima o kojima EU parlament odlučuje, a punoljetni će moći o njima i glasati.
Moj glas u parlamentu bit će sukladan odluci većine zainteresiranih građana. Dakle građanima nudimo mogućnost da redovito sudjeluju u donošenju političkih odluka, a ne samo na dan izbora kako je to sada slučaj. 

Što je s onima koji nemaju internet?

Oni građani koji nemaju internet moći će na vlastiti zahtjev materijale o spomenutim pitanjima primati putem pošte i na isti način o njima glasati.

Vi ste pripadnik  katoličkih skauta i praktični vjernik, kako ćete ostati dosljedan  vašem predizbornom obećanju o uključivanju građana u glasanje ako građani o nekom pitanju izglasaju stav suprotan vašem odnosno suprotan stavu Katoličke crkve?

Pa ja ne bih podcjenjivao građane i mislim da bi oni donosili najčešće ispravne odluke, a što se tiče svjetonazorskog stava ne treba zanemariti činjenicu da se je velika većina građana na zadnjem popisu stanovništva deklarirala katolicima. Kad bi se ti građani uvjerili da je njihov glas doista bitan uvjeren sam da bi se povećala i njihova participacija u političkim procesima. Ako se to ipak ne bi dogodilo, u što sumnjam, glasao bih onako kako bi to odlučila većina pa makar to bilo protiv mojih uvjerenja.

Plaća europarlamentarcima je više nego dobra…

Plaća je odlična i ona bi nam poslužila za pokrivanje troškove provođenja modela izravne demokracije u smislu troškova softwarea koji bi nam omogućavao interakciju sa građanima te boravak jednog od naših volontera u Bruxellesu i Strasbourgu koji bi brinuli o administraciji. Ostatak bismo usmjerili u projekt pokretanja socijalnih samoposluga kakve već postoje u Rijeci i Vinkovcima. Svaki račun objavili bismo javno…

Alene, vi ste jedan od prvih članova Armade, navijačke skupine NK Rijeke. Što je tada značilo biti navijač?

Bez obzira na negativan kontekst u koji se danas često stavljaju nogometni navijači, ja sam ponosan na činjenicu da sam sudjelovao u stvaranju Armade. Čini mi se da su povijesne i političke okolnosti u kojima se Rijeka razvijala dovele do toga da su sami stanovnici u velikoj mjeri bili nekako rezervirani prema vlastitom gradu, a Armada je bila napokon jedna organizirana skupina koja je jasno, glasno i bezuvjetno uskliknula: “Volim Rijeku!” Ljubav prema svom klubu, gradu i Domovini članovi te prve “ekipe” Armade na najbolji su način demonstrirali početkom Domovinskog rata kad  su među prvima kao dragovoljci otišli na bojišnicu. Danas rjeđe idem na utakmice Rijeka, ali zato ne propuštam utakmice naše nogometne reprezentacije.

Pored ostalih pripadnika Armade, niste se ni vi libili stati na branik Domovine, i to kao pripadnik Tigrova. Kako danas gledate na slobodnu Domovinu, nerijetko branitelji znaju izražavati nezadovoljstvo odnosom sustava prema onima koji su nam omogućili slobodu?

Na slobodnu Domovinu gledam kao na ostvarenje najvažnijeg cilja zbog kojeg su toliki žrtvovali svoje živote, zdravlje i imovinu…. Teško mi je govoriti o odnosu sustava prema braniteljima jer je činjenica da je država bila tek u stvaranju i nije postojalo ni iskustvo ni znanje,a ni dovoljno stručnih osoba po pitanju sustavnog tretmana vojnika nakon izlaganja ratnim djelovanjima. Tako se je dogodilo da i oni koji nisu direktno nastradali tijekom ratnih operacija trpe posljedice tog istog rata i dan danas. Branitelji su se često prikazivali kao nekakva dežurna njurgala koja stalno traže nove beneficije za svoj doprinos u stvaranju države, dok se je istovremeno pretjeranim isticanjem ratnih zlačina na našoj strani pokušavalo postići tzv. izjednačavanje krivnje. Te su snage difamiranjem branitelja pokušavale umanjiti i rezultat njihova djelovanja, a to je slobodna i neovisna Hrvatska. Uvjeren sam da branitelje najviše smeta upravo takav odnos dijela medija i određenih društveno-političkih subjekata. Ipak, hvala Bogu, nakon pravedne presude našim generalima i tim je strujanjima bitno sužen njihov manevarski prostor.

Bili ste radijski djelatnik, Riječani vas poznaju kao dugogodišnjeg direktora Radija Trsat. Kako vam je uspjelo od jedne male radio postaje napraviti u cijeloj zemlji prepoznatljivu stanicu koju su Riječani jako voljeli?

Pa istina je da je Radio Trsat, kad sam ja tamo došao, bio kolektiv od svega nekoliko honorarno zaposlenih osoba, ali je činjanica i da su to bili mladi ljudi izvanrednog potencijala koji su se razvili u vrhunske profesionalce.

Mislim da je tajna tog našeg prilično iznenađujućeg uspjeha bila u kolektivu; mi smo se vrlo često odlično zabavljali i tu emociju prenosili našim slušateljima, a oni su je osjetili i poklonili nam svoje povjerenje. Osim toga, dijelili smo i slične vrednote i osim zabave željeli smo slušateljima ponuditi i informaciju i to na način kakav se ne može naći u ostalim medijima. Tu svakako treba napomenuti i da smo unutar poduzeća imali na neki način neformalno strukturiran odnos za razliku od strogo definiranog hladnog korporacijskog sustava koji lobotomira voditelje, a koji polako postaje sveprisutan u hrvatskom eteru.

Danas imate svoje vlastito poduzeće, a posao Vas je odnio u Zagreb, da li vam je teško palo to preseljenje?

Pa, dugo sam razmišljao i osluškivao kamo me vodi Duh, pa kad sam jednom donio odluku onda više nema poteškoća. Zagreb je lijep i velik grad koji dakako nudi mnoge mogućnosti. Šteta je samo što su poslovne mogućnosti u Rijeci bitno manje nego u Zagrebu, ali Rijeka je u svakom slučaju moj “najdraži grad” i svakako ću se jednom tu i vratiti, ali budimo iskreni – nisam daleko ni otišao.

Vi ste također član Zdruga katoličkih skauta, Odreda sv. Juraj koji čine branitelji, što vama osobno to znači i kako vi vidite ulogu katoličkog skautizma danas u Hrvatskoj?

Vidim tu veliku priliku i za crkvu i za roditelje, ali najviše dakako za djecu i mlade. Teško je roditeljima danas svoje dijete prepustiti nekome na brigu i biti siguran da neće upasti u nekakve nevolje. Kod katoličkih skauta djeca će osim skautskih vještina usvajati i duhovne vrednote i uvidjet će da se ne moraju ponašati poput značajnog broja svojih  vršnjaka da bi bili “popularni”, pritom mislim na sveprisutno opijanje mladih, drogu i promiskuitet. Katolički skautizam prije svega vidim kao priliku da se mladima ponudi jedna drugačija i zdravija  perspektiva od ove uobičajene.